Kako glazba radi

Pet crta i četiri praznine među njima devet su susjednih bijelih tipki. Više na papiru znači više desno na klaviru, a nota jedan korak iznad druge sljedeća je bijela tipka naviše. To je cijela ideja — sve ostalo je detalj povrh nje.

Najmanji pomak na klaviru vodi na sasvim susjednu tipku, crnu ili bijelu: to je poluton. Dva polutona čine cijeli ton. Povisilica podiže notu za poluton, a snizilica je spušta — zato crne tipke imaju po dva imena: ista tipka, dosegnuta s jedne ili s druge strane.

Izbroji dvanaest tipki naviše od bilo koje note, crne i bijele zajedno, i stižeš na onu koja zvuči kao ona, samo viša — oktava. Na bijelim tipkama to je njih osam, od C do sljedećeg C. To je jedini interval koji svako uho prepozna bez učenja, i zato je klavijatura istih dvanaest tipki koje se ponavljaju, a ne osamdeset i osam različitih.

Odsviraj od C do C po bijelim tipkama i imaš dursku ljestvicu: cijeli, cijeli, pola, cijeli, cijeli, cijeli, pola. Durskom je čini taj raspored, a ne same note — kreni odakle želiš, zadrži raspored i dobit ćeš istu vedrinu na drugom mjestu.

Kreni umjesto toga od A po istim bijelim tipkama i raspored se pomiče: treći stupanj sada je poluton bliže prvom. Taj jedan manji razmak većina ljudi čuje kao tugu. Iste tipke, druga polazna nota, drugi ugođaj.

Zadržiš li durski raspored od tona koji nije C, neke se tipke moraju pomaknuti. Kreni od G i sedma nota mora biti povišeni F, inače raspored puca. Umjesto da tu povisilicu pišeš pred svaki F, predznaci to kažu jednom na početku — a to je sve što predznaci jesu: povisilice i snizilice koje skladba uzima zdravo za gotovo.

Uzmi notu, preskoči jednu, uzmi sljedeću, preskoči jednu, uzmi sljedeću: to je trozvuk, akord od kojeg je građena gotovo sva glazba. Na C-u ispada C, E, G. Kako preskačeš svaki drugi stupanj, oblik na papiru izgleda kao snjegović — tri glave nota složene jedna na drugu, bez razmaka.

Srednja nota nosi ugođaj. Spusti je za poluton i durski akord postaje molski. Razlika je jedna jedina tipka, a mijenja sve u zvuku — to se bolje čuje nego pročita.